Još bolja saradnja
- Detalji
U okviru obilužavanja „Dana maternjeg jezika” Nacionalni savit bunjevačke nacionalne manjine i Gradska biblioteka u Subotici dodatno su učvrstili već dobru saradnju. Naime, gosti iz NSBNM su pridstavnicima Biblioteke uručili izdanja na bunjevačkom jeziku koja će bit dostupna na pozajmnom odiljenju Gradske biblioteke u Subotici.
– Najstarija ustanova kulture u Subotici ima dugu tradiciju saradnje sa svim etničkim zajednicama u gradu, a posebno ističemo bunjevačku nacionalnu zajednicu. Imamo iza nas uspešnu višegodišnju saradnju, a sada ona postaje još bolja. Opredelićemo i jedan prostor gde će biti istaknuta literatura koja će se odnositi na bunjevačku kulturu i tradiciju – istako je, izmed ostalog, Dragan Rokvić, direktor Gradske biblioteke u Subotici.
Divaneć o dobroj saradnji, dr Suzana Kujundžić Ostojić, pridsidnica NSBNM, je obavistila kako je ovom prilikom pridato stotinjak knjiga.
– Tu su izdanja razne tematike, sve ono što smo stvarali u okviru bunjevčke zajednice u protekli i više od osamnajst godina. Mislim kako je ovo lip poklon čitalačkoj publiki Subotice i svima onima koje zanima o čemu smo pisali. Pripravljamo i nova izdanja, jedno će bit dvojezična knjiga, na osnovu stari tekstova mađarski istoričara i etnografa. Koristimo priliku kako bi uradili štogod i za naš narod u Mađarskoj koji se bori za ostvarivanje svoji prava – dodala je dr Kujundžić Ostojić.
Javna rasprava u Subotici
- Detalji
U Subotici je održana javna rasrava o Nacrtu zakona o izminama i dopunama Zakona o kulturi, koju sprovodi Ministarstvo kulture i informisanja. Panel diskusiji prisustvovali su pomoćnici ministra kulture i informisanja, Olga Gekić i Radovan Jokić, viši savitnik u Ministarstvu kulture i informisanja dr Predrag Blagojević i član Gradskog vića zadužen za oblast kulture i obrazovanja, Miloš Nikolić.
Radovan Jokić je, obraćajuć se medijima uoči panel diskusije, izjavio kako je cilj izmina i dopuna Zakona u kulturi poboljšanje pojedini zakonski odredbi kojima bi se dalje uticalo na unapriđivanje rada ustanova kulture i cilog kulturnog sektora i kako se to, izmed ostalog, odnosi i na Nacionalni savit u kulturi, koji je imo 19 članova i čiji je rad ocinjen ko nefunkcionalan, a izbor njegovi članova ko sporan.
Med onima koji su diskutovali po pitanju pojedini detalja oko Zakona bila je i dr Suzana Kujundžić Ostojić, pridsidnica Nacionalnog savita bunjevačke nacionalne manjine. Ona je naglasila kako je za manjine izuzetno značajno i da i dalje imaje mista u upravnim odborima oni kulturni institucija koje su im važne, jel je to jedan od ritki putova očuvanja tradicije, i kulturnog identiteta zajednice.
U susrit nacionalnom prazniku Bunjevaca
- Detalji
U susrit nacionalnom prazniku Bunjevaca – „Danu Velikog bunjevačkog prela“,u saradnji Ustanove kulture „Centar za kulturu Bunjevaca“ i Nacionalnog savita bunjevačke nacionalne manjine, te nuz angažovanje članova KUD „Aleksandrovo“, održan je scenski prikaz običaja za prelo.
Jasno je kako zbog aktuelne epidemiološke situacije uobičajene proslave neće bit, pa su se organizatori potrudili prikazat kako je to kadgod prelo izgledalo u bunjevačkim kućama.
– Tradiciju ne prikidamo, svoj nacionalni praznik obilužavamo onako kako možemo. Nadamo se boljim danima, i kako će se prelo, ko i cio život, vratit u normalu. To što su nas nevolje dočekale i u 21. viku, ne znači kako smo odustali od onog što nam znači – kazala je dr Suzana Kujundžić Ostojić, pridsidnica Nacionalnog savita bunjevačke nacionalne manjine.
Organizatori su se potrudili očuvat kontinuitet izbora najlipše preljske pisme, a nagradu za ovu godinu dobila je Alisa Prćić, za pismu „Salaš na brigu“.
– Inspiraciju crpim iz ditinjstva, jedan dio sam provela na salašu. Te slike i ta sićanja žive u meni. Sad pišem, kako bi to ostavila svom sinu, kako bi ti običaji ostali živi, makar u pismi – divani Alisa Prćić.
„Salaš na brigu“
Sve je to kadgod drukčije bilo,
al ko još mari za lanjski snig?
Zaborav krade sve što mi milo,
al još mu ne dam zavijan brig.
Galope konja, kopita trag
na snigu bilom koji svitluca.
Još jedared da priđem prag,
tamo di srce najjače kuca...
Di lapmaš vatrom života plamti,
i dušu griju pendžera dva
u mraku svitle, to srce pamti.
Salaš na brigu srića je sva.
Pod nogama škripi, tišinu para
milion pahulja, zavijan put.
Al njezina ruka „dvore“ otvara,
u zagrljaj sklanja pod ugrijan skut.
E... to su salaši koji se pamte,
Bunjevci čuvaje, Bunjevci znadu,
da vatre lampaša životom plamte,
i zbog tog običaje od zaborava kradu.
Ne, ne dam nikom svoje imanje,
nit zlatne njive, nit šlingeraje,
a ni dračove, ni suvo granje.
Ne, ne dam nikom ni više, ni manje...
Od onog što možem, od onog što znam
i srce i dušu uzmite, dam.
Al sićanja čuvam, ko sliku staru,
ne dam, ne dam je zaboravu.
A nemoj ni ti, rode moj jedini
proliti bokal i punu čašu,
neka nas prelo sve ujedini.
Pivajmo glas onu našu.
Satraće vrime i kola stara,
i onaj đeram na srid avlije,
al ne da Marin, ne da ni Mara
da običaje naše snig zavije!
Strana 59 od 141
