Kako se to i moglo očekivati, apsolutna većina prisutni odbornika u Skupštini Subotice (61 za, brez protiv i brez uzdržani) glasala je da se usvoje promine Statuta Subotice koji će za poslidicu imat uvođenje četvrtog službenog jezika na teritoriji cilog grada, nuz srpski, mađarski i hrvatski, u Subotici će u službenoj upotribi biti i bunjevački jezik.
Stevan Bakić, gradonačelnik Subotice istako je kako je ovo za Suboticu velik dan koji je pokazo ozbiljnost po pitanju procesa i ozbiljnost i jačinu gradske samouprave.
– Uvođenje bunjevačkog jezika ne ugrožava ničije pravo, niti prava neke druge nacionalne zajednice. Bunjevački narod je na ovim teritorijama skoro tri i po veka, njihova tradicija je jako duga, lojalni su uvek bili Subotici, uvek Srbiji. To su samo neki od elemenata koji su bili presudni. Najbitnije je, ipak, to što je Srbija potpisnik Evropske povelje o regionalnim i manjinskim jezicima, još od 2006. godine, i time je u obavezi da neguje i unapređuje jezike manjinskih i nacionalnih zajednica, između ostalog i bunjevački. Izuzetno sam ponosan na ovaj pun demokratski kapacitet koji su pokazali Skupština i grad. Stavili smo pečat na jedinstvenost Subotice, na specifičnost u regionu, ali i šire – kazo je gradonačelnik i istako zafalnost svim službama, pridsidniku Skupštine dr Pastoru, ko i šefu Kabineta Savi Stamboliću koji ga je zastupo tokom javne rasprave.
Dr Balint Pastor, pridsidnik Skupštine Subotice, naglasio je kako ne triba bilo ko da se osića povriđenim i ugroženim što će i bunjevački jezik bit u službenoj upotribi, te da je odnos lokalne samouprave isti prema svim pripadnicima nacionalni manjina.
– Ne menja se Statut svakog dana, čak ni u svakom mandatu, a isto je i sa uvođenjem službenog jezika. Mislim da je odluka ispravna, Bunjevci će dobiti ono pravo koje imaju ostali. Procedura izmene Statuta je učinjena u skladu sa Ustavom, Zakonom i Poslovnikom i u izuzetno demokratskom duhu. Nismo donosili odluke na brzinu, ovo pitanje je bilo važno i osetljivo. Bez obzira na osetljivost, svi su izneli šta misle. Podele, ako su nastale, nastale su mnogo ranije, nisu sada, ne pre nekoliko meseci kada je ova Skupština počela da raspravlja o uvođenju bunjevačkog jezika u službenu upotrebu – govorio je dr Pastor i podvuko kako nije bilo podile u Skupštini, da nije bilo sukoba, jer su sve odluke o ovoj temi donete sa ubedljivom i markantnom većinom.
Med onima koji su bili najsrićniji zbog ovake odluke, kojom je okončan dio duge borbe za jednaka prava, bio je Mirko Bajić, odbornik iz redova Saveza bačkih Bunjevaca. On je pofalio to što je procedura urađena u potpunosti u skladu sa Zakonom, zafalio se pridsidniku Skupštine koji je proceduru u potpunosti sproveo, bez obzira na to što je bilo elemenata koji su bili neprijatni.
– Posle više od 100 godina Bunjevci su zvanično priznati kao autohtoni južno-slovenski narod, sa maternjim jezikom u službenoj upotribi. Nastavljamo dalje, nadamo se da će sramni akt iz 1945. godine konačno bit okarakterisan aktom asimilacije, jer on ima nesagledive poslidice po Bunjevce i danas. Nakon tog, borićemo se za prava da dobijemo nazad sve što nam je na bazi tog akta oduzeto. Ostajemo dosledni onome što smo ranije govorili, pružamo ruku saradnje Hrvatima u Subotici, a i šire, u želji da međusobno komuniciramo, sarađujemo, da činimo i kompromise, ali da poštujemo jedni druge i borimo se da svima nama koji živimo u ovom gradu bude bolje.
Dragan Kopunović, osvrnio se i na nedavno održanu Javnu raspravu, negodujući na komentare kako će uvođenje bunjevačkog jezika biti kao „Kristalna noć“ za Hrvate, te je dodo:
– Bunjevci su ovde više od tri vika, i ovo je samo prilika da se poštuju činjenice i da Bunjevci ravnopravo ostvaruju svoja prava, kao i sve druge manjine u Srbiji. Ništa niko neće gubiti, svoja prava će imati i Hrvati i Bunjevci.
Veljko Vojnić, naveo je mišljenje dr Martina Hancelmana, lingviste iz Nemačke, koji tvrdi da je bunjevački mikro-jezik i da se uvođenje bunjevačkog jezika mora odlučno podržati, bez ograničenja i naglasio:
– Svečani i istorijski dan za naš grad, i naš gradonačelnik i predsedništvo Skupštine ostaće zlatnim slovima upisani i istoriji našeg grada. Ni kraćeg mandata ni većeg postignuća kada su u pitanju manjinska prava.
