Procedura koja je u toku, a koja za cilj ima uvođenje bunjevačkog jezika kao službenog na teritoriji Grada Subotice, bila je tema konferencije za medije u Savezu bačkih Bunjevaca. U SBB-u su zafalni odbornicima u Skupštini Subotice, gradonačelniku Bakiću i pridsidniku Skupštine dr Pastoru, ali su zabrinuti zbog svega onoga što se desilo nakon Skupštine Subotice na kojoj je procedura pokrenuta.
Reakcije pridstavnika hrvatske nacionalne manjine su, kako kaže Mirko Bajić, pridsidnik Saveza bačkih Bunjevaca, „vrhunski oblik licemerja i nepoštovanje ljudski i manjinski prava“.
– Zapanjeni smo podrškom zvanični institucija Republike Hrvatske takvim stavovima u kojim se otvoreno Bunjevci u Srbiji smatraju Hrvatima – podvlači Bajić i naglašava:
– Bunjevci su autohtona nacionalna manjina u Republiki Srbiji, po istim Ustavnim i Zakonskim pravima kao i sve druge nacionalne manjine, pa i hrvatske nacionalne manjine. Bunjevci imaju svoj nacionalni savit, imaju svoju kulturu, tradiciju i svoj jezik.
Divaneć na konferenciji Bajić je naveo da je lokalna samouprava imala obavezu da bunjevački jezik uvede u službenu upotribu u svim naseljenim mistima u kojima ima više od 15% izjašnjeni Bunjevaca po poslidnjem popisu, a takvi je, prema poslidnjem popisu šest. Ta obaveza nije sprovedena dvi godine, pa su Nacionalni savet bunjevačke nacionalne manjine i Savez bačkih Bunjevaca, tražili, pa i zvanično uputili inicijativu, da se ova obaveza sprovede.
– Na tu inicijativu Nacionalnog savita, stav Skupštine Subotice je da se bunjevačkoj nacionalnoj manjini uvede službeni jezik na teritoriji cilog grada, po principu pozitivne diskriminacije, kao što je, po istom principu, uveden i hrvatskoj nacionalnoj manjini (za takvu odluku glasalo je 58 od 60 odbornika – protiv su bili samo dva odbornika DSHV-a). Po poslidnjem popisu Bunjevaca u Subotici živi 9,57%, a Hrvata 9,98%. Hrvati službeni jezik koriste u Subotici u punom kapacitetu na teritoriji cilog grada, po istom principu pozitivne diskriminacije (Hrvata, isto ko i Bunjevaca, više od 15% ima samo u šest naseljeni mista u gradu), i niko im to pravo ne osporava, niti im se uvođenjem bunjevačkog jezika u službenu upotribu to pravo umanjuje po bilo kom osnovu.
Sa druge strane reakcije koje stižu od pridstavnike hrvatske zajednice potvrđuju da se narušavaju prava Bunjevaca.
– Stavovima koje iznose, pridstavnici Hrvata jasno tvrde da su Bunjevci u stvari Hrvati. Time se direktno krše ustavna prava, ko i ljudska i manjinska prava svi građana Republike Srbije koji se izjašnjavaju ko Bunjevci i koji imaju ustavno i zakonsko pravo na status nacionalne manjine u Republiki Srbiji, sa svim elementima koji taj status definišu – identitet, kultura, tradicionalno nasliđe i jezik.
Na kraju Bajić i ističe da je ovo samo jedan od primera koji potvrđuju istrajnu odluku pridstavnika bunjevačke zajednice da se Dekret iz 1945. godine proglasi ništavnim.
– Reakcija pridstavnika Hrvata u Srbiji, i podrška iz Hrvatske takvim stavovima, samo potvrđuje da se Naredba iz 1945. godine, kojom se svi Bunjevci imaju smatrati Hrvatima bez obzira na ličnu izjavu, mora konačno proglasiti aktom asimilacije i Bunjevcima da se vrati sve oduzeto primenom te naredbe.
