Studija o Bunjevcima „Na prilomu vikova” novo je izdanje u i o bunjevačkoj zajednici, a iza njega stoje Ustanova kulture „Centar za kulturu Bunjevaca” i Udruženje građana „Bunjevci” iz Novog Sada. Promocija izdanja održana je u sridu, 8. maja, u Bunjevačkoj matici, a bila je to prilika da se prisutni bolje upoznaju sa dilom koje je u sebi sabralo oko sedam godina istraživačkog rada autora prof. dr Aleksandra Raiča, dr Suzane Kujundžić Ostojić i Zvonka Stantića.
– Ovaj momenat je upravo jedan od novih priloma, jer se Bunjevci nalaze prid situacijom dalje depopulacije. U knjigi su postavljena različita pitanja o Bunjevcima, delimično su dati odgovori, a delimično je naznačeno šta i kako dalje istraživati. Knjiga se sastoji iz tri odiljka, u prvom su prikazani problemi, u drugom se razmatraju poriklo i identitet Bunjevaca, a treći odiljak, i najopširniji, divani o savrimenosti i pogledu na budućnost Bunjevaca – istako je Aleksandar Raič, profesor Novosadskog univerziteta u penziji.
Da je ovo važno izdanje za bunjevačku zajednicu i Nacionalni savit bunjevačke nacionalne manjine potvrdila je dr Suzana Kujundžić Ostojić, pridsidnica NSBNM, upraviteljka Centra, ali i jedan od autora.
– Izdanje je nastajalo dugo, ono je konglomerat razni tema, dilom iz „Bunjevačkog prigleda”, ali su tu i novi tekstovi. Važno je da smo odmakli od postojeće literature i umitničkog izražaja, ovo je sasvim novo naučno dilo koje nam je ko zajednici bilo potribno. Dobar je putokaz šta je ono čime se dalje moramo baviti.
Kako se bliži popis stanovništva 2021. godine, jasno je da će to biti jedan od prilomni momenata za ovu zajednicu.
– Lomimo se uvik, svaki put nas je manje, ali ne toliko koliko bi oni koji su protiv nas volili ni toliko slomljeni. Nekako tvrdoglavo, hrabro i prilično junački iđemo naprid. Što se popisa tiče, on će bit evidetno jedan od priloma za našu zajednicu. Teško je biti optimista i kazat da će nas biti više, ali ne triba biti ni pesimista. Ne smimo da odustanemo od objašnjavanja našem narodu zašto je važan popis i zašto je važno da nas bude. Jer, kada pogledamo Bunjevce u Mađarskoj koji se četvrti put spremaju za borbu da postanu priznata manjina, stiče se utisak da ne cinimo dovoljno ono što imamo.
Zvonko Stantić je u svojim prilozima obradio više tema. Divanio je o dešavanjima vezanim za Prvi svitski rat, ali i o porodicama Marković i Skenderović.
– Ta istraživanja izmeštaju naše poriklo na druge prostore, regiona Bara, Bude, Zete, do severa današnje Albanije, a tu su i nike teme etnološkog tipa. Poenta cile knjige je da je ona bazirana na osnovu sprovedeni istraživanja. Dakle, odmaklo se od običaja da se citira nikoliko izdanja, i da se jedno te isto, često i pogrešno, samo ponavlja.
O knjigi je govorio i prof. dr Saša Marković, profesor na Pedagoškom fakultetu u Somboru. On je izdanje pripoznao kao dilo koje triba da skrene pažnju i bude neka vrsta putokaza u razvoju bunjevačkog identiteta.
– Autori su se uhvatili u koštac sa temom koja je u srpskoj istoriografiji slabo obrađivana, a istorijski izvori skreću pažnju da je priča o Bunjevcima prisutna i da joj treba posvetiti pažnju. Takođe, jasno je da treba naći resurse, nove mlade istraživače, jer nema mladosti u istraživačkom poduhvatu, ograničen je broj ljudi koji se bavi pričom o Bunjevcima. Istraživanje bunjevačkog identiteta treba da se podigne na naučni novo, treba insistirati na katedri na Filozofskom fakultetu – smatra prof. dr Marković.
U umitničkom dilu programa nastupila je pisnikinja Gabrijela Diklić, a doprinos je dao i nagrađeni kvartet „Subotičkog tamburaškog orkestra”.
